Novi život na planini Kukavici – Selena Jovanović

Poreklom sam iz istočne Srbije, tačnije Timočke krajne. Udala sam se i došla da živim u okolini Leskovca, u selu u podnožju planine Kukavice. Na Kukavici moj suprug ima imanje, dedovinu, odakle se njegova porodica odselila dok je on bio malo dete.

Kada sam prvi put kročila na to imanje na planini osetila sam neobičnu pozitivnu energiju i neku privlačnost prema tom mestu i predivnoj prirodi koja ga okružuje, a mnogo godina kasnije (uz mnogo izazova i prepreka) smo tu stvorili našu oazu slobode i mira, naše seosko turističko domaćinstvo Sunčev breg.

Oduvek sam bila jako radoznala i imam jako puno hobija od kojih sam mnoge pretvorila u biznis.

Volim da vezem, heklam, pravim nakit od poludragog kamenja, pletem korpe od papira i recikliranog materijala, mikolog amater, pesnikinja amater, bavim se bio baštovanstvom i permakulturom, uzgajam cveće, kaktuse i sukulente, planinarim, amater fotograf prirode, predsednica sam Ekološkog društva Vlajna, a trenutno mi je glavna delatnost ruralni turizam i dizajner samoodrživih zajednica odnosno osnivanje difuznog hotela, prvog u Srbiji.

Da bi sve ove moje aktivnosti mogla da uskladim i sve svoje ideje mogla da konkretizujem, pored podrške svoje porodice, trebala mi je podrška u smislu edukacija, radionica, obuka i to mi je pružila upravo Mreža Jezgro i projekat “Novo lice žene sa sela”.

Ponosna sam na sebe jer sam hrabra, jer nisam odustala od ostvarenja svojih ciljeva uprkos brojnim poteškoćama koje sam imala samo zato što sam žena sa sela.

Ponosna sam i zato što uprkost brojnim obavezama kao majka i domaćica, i dalje imam veliku volju i želju za znanjem i učenjem, a takođe i potrebu da svo stečeno znanje i iskustvo podelim sa svima kome je potrebna pomoć i podrška.

Ponosna sam na sebe jer sam pronašla svoje samopouzdanje, svoje Jezgro.

U budućnosti sebe zamišljam u svom seoskom turističkom domaćinstvu Sunčev breg na planini Kukavici, uz svoju porodicu, baveći se održivim ruralnim turizmom i održivom poljoprivredom i u našem zaseoku Bara gde se puno mladih porodica vratilo na svoja imanja i priključili se našem difuznom hotelu.

Novi život
Postoji raj na Zemlji,
Ako pravim očima vidimo.
Manja sam od zrna peska u pustinji,
Jedna sam kap vode u moru!
Ali volim, verujem, nadam se!
I onda mi je srce veće od planine,
Snažnija sam od planinske reke
koja drobi stene.
Osećam da mi u krvi teku isti oni sokovi
Koji čine da iz malenog semena
Poraste ogromno drvo!
Ja sam i životinja, i biljka, i gljiva,
I oblak, i potok, i gorski kristal!
Ja sam i pahulja i sunčev topli zrak!
Ja sam pesak izdrobljene stene;
Ali postajem plodno tlo
iz koga bukti novi život!
Mali čoveče, sam si ništa!
Kad zagrliš Drvo Života,
prepustiš se talasima Ljubavi,
Ti si deo Svega!
U tebi je Bog i Priroda i Vasiona!

Selena J

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *