Radost stvaranja sopstvenog sna – Ljubica Grdinić

U Crvenku smo se doselili zaista slučajno. Rođena sam u Rumi u srcu Srema, kasnije se odselila u Novi Sad na studije sa idejom da budem doktorica jednog dana (što sada dok pišem imam osećaj da se desilo u nekom prethodnom životu)… Kako je porodična i finansijska situacija postajala sve lošija desio se prelomni momenat gde sam shvatila da je vreme da se odustane od ostvarivanja nečijeg tuđeg sna i da treba da se zaustavim i iskreno zapitam šta JA hoću da učinim sa svojim životom.  Možda je tad i sudbina umešala svoje prste, ne znam…
Kako god bilo, ova mala varoš na zapadu Bačke je prvo mesto gde sam se osetila da pripadam.

Ovde je moja porodica dobila svog petog člana i ovde slobodno odrastamo zajedno.

Ovde smo naučili da je neophodno da usporimo ili ćemo propustiti te male slatke dečije godinice koje vrlo brzo prolaze.

Ovde sam shvatila da nije bitno koju sam školu završila i šta su to roditelji zamišljali da ću ja da budem.

Ovde sam počela da učim ko sam ja i šta je to sve što mogu i želim.

Kao decu, mama nas je učila da heklamo i vezemo, kasnije i da šijemo. Tad je to sve bilo na nekom vrlo početnom nivou i nije me interesovalo da učim dalje. Tek godinama kasnije, onako hormonalna sa malim detetom i trudna sa drugim, zbog nedostajanja za mamom, okrenula sam se ručnom radu. I zaljubila sam se! Mir koji osećam dok nešto stvaram svojim rukama je neprocenjiv. Sama činjenica da mogu nešto da zamislim i iglom i koncem stvorim i na taj način unesem malo promene, malo vedrine u nešto obično i svakodnevno… Pa to je genijalno!

Od tog momenta ideje samo naviru i ja se iskreno nadam da ću imati vremena u životu da ih sve ostvarim.

Obožavam da stvaram!!!

Od septembra prošle godine sam se naterala da iznesem svoje radove na lokalne vašare, festivale ručnih radova, bazare… I naučila sam svašta i o sebi i o poslu. Nekim čudom sam odabrana da budem i deo mentorskog programa “Novo lice žene sa sela” koji mi je zaista pomogao da brže dođem do određenih saznanja. Ali, koliko god cenim svako predavanje i trud uložen od strane svakog predavača da svoje znanje i iskustvo prenese, ne vidim vrednost ovog programa samo u edukaciji. Kao večiti dođoš i osoba kod koje je “imposter sindrome” vrlo vrlo jak, dugo me je držao osećaj da se desila neka greška u odabiru mene za ovaj projekat. Tek nakon pohađanja radionice za ukrašavanje stakla u Nepričavi su se neki utisci slegli. Kroz razgovor sa ženama shvatila sam da nisam jedina u strahu i neznanju, u osećaju nepripadanja… I to mi je bilo vrlo važno. Važno je znati da nisi sam u svojoj borbi. Važno je međusobno se ohrabriti i pogurati i tu je osnovna snaga ovog programa – u mreži! U mreži koja pruža i podršku i savet i razgovor i podeljeno iskustvo bilo dobro, bilo loše… Svaka vam čast na ideji da nas ovako lepo povežete i na svom trudu koji ste uložile u razvoj ovog programa. I jedno veliko HVALA što ste me uvrstile u svoju mrežu.

U ponedeljak, 17.juna 2024 mi je stigla jedna plava koverta u kojoj stoji obaveštenje “subvencija za samozapošljavanje je odobrena“. Iskreno mislim da nisam bila deo ovog projekta i da nisam imala ovakvo ohrabrenje, ne bih imala smelosti da sama napišem biznis plan i konkurišem, a kamoli da i dalje isplaniram administraciju, društvene mreže, događaje i sve što ulazi u priču vođenja svog posla. Svečano otvaranje radnje planiram simbolično za svoj 35. rođendan, 24. jula. I nek stoji ovde zapisano i nepromenljivo jer je to moja nova priča.

Radujem se koracima koji slede. Radujem se mojoj radionici gde ću imati priliku svaku svoju ideju da sprovedem u delo i podelim sa drugima. Koliko se radujem toliko i strepim, ali ovaj put se ne osećam sama u tom strahu, znam da imam mrežu vrednih i pametnih žena pored sebe kojima mogu uvek da se okrenem.

U moru sivila ljudima prija da vide nešto pozitivno, veselo, nešto drugačije. Želim ja da budem osoba koja će uvek stvarati tu vedrinu. Osoba koja će uzeti staru zaboravljenu plahtu i dati joj novi život, napraviti novu tašnicu sa šarenim natpisom koji će nekome izmamiti osmeh. Neće svako kupiti, i ne mora. Ali neko hoće. I taj neko će me ohrabriti da stvaram dalje jer zaista…

Obožavam da stvaram!

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *