Vile Biljarice, moje drugarice – Dragica Janković

Rodila sam se u selu Dragijevica kod Osečine. Priroda mi je bila drugarica  oduvek. Sa devet godina napisala sam prvu pesmu.  Uporedo sam  crtala i slikala. A onda mi se desio život. Udaljila sam se od talenata, doživela   neizvesnost, borbu za egzistenciju. 

Tokom  traženja  načina da utišam  unutrašnji nemir  i uzmem svoj život u svoje ruke prošla sam kroz  “devet života”, kao mačka. Svaki  pad bio je novi početak i nova potraga za sobom. Za   osobom  koja  je  izgubila sebe u patrijarhatu, stereotipima male sredine. Za svojom autentičnom iskonskom prirodom! 

U  jednom  trenutku , kada sam po ko zna koji put ostala bez posla, pronašla sam  Bahove kapi – psihoterapiju  biljem. Od  korisnika  do  Praktičarke Bahovih kapi, prošlo je oko  3 godine. Svet lekovitog bilja  bio je u mojoj duši i lako sam  izabrala baš ovu metodu. Moja transformacija  od  uplašene, stidljive , nesigurne, nemoćne osobe  do žene  koja  veruje u sebe, postala je moguća! 

Sećam se jedne misli  koju sam osetila  duboko u duši: “Šetam po prirodi  i  tako  živim svoj san” 

Vratila sam se svemu što  volim. Oprobala sam se u pisanju  i  govorenju zdravica šljivi. Za  deset godina učešća, ponosno  nosim dva prva mesta. 

Organizujem  književne večeri, slikam i  organizujem zajedničke  izložbe slika. 

Pesme, priče i eseji, objavljivani su mi  u Književnoj Radionici Kordun, u  zbornicima , u “Pravoslavnom peru”. Talente sam udružila, jer nijedan ne bih mogla  staviti na prvo mesto. 

Tokom godina  provedenih  u druženju sa prirodom, iznedrila sam preko pedeset preparata od lekovitog bilja i gljiva. Posebno izdvajam Biljni eliksir “Podgorska Gorčica”, namenjen  opštem imunitetu, koji  sadrži  retko lekovito bilje, ubrano  iznad  600 metara nadmorske visine. 

Osnovala sam Udruženje žena “Kreativna Podgorina “, koje nekoliko godina okuplja   porodice koje  žive u selu , na svojoj zemlji.  Sarađujemo sa Prosvetom, Turističkim organizacijama, Kulturnim ustanovama. 

Najdragocenije  životne lekcije naučila sam  kroz   emotivne  i  egzistencijalne muke. Upoznala  sam  ljude koji su pobedili  kancer. Nikad nije kasno  pronaći sebe. Dugujemo to i sebi i životu i našoj deci! 

Mreža Jezgro  je  za mene porodica. 

Podrška koju nisam imala. 

Mesto gde mogu pokazati svoju ranjivost  isto kao i radost. 

Došla sam među svoje. Dobila sam vetar u leđa. Taman onda kada nisam imala vidik kuda ću. 

Zahvaljujući  Mreži Jezgro, lako sam se osmelila da   baš u mom selu  organizujem radionice branja lekovitog bilja : “Vile Biljarice – moje drugarice” 

i to nije sve. Pripremam knjigu sa  narodnim receptima kojima su  ljudi   isceljivali  bolesti.

Rečenica  koja mi uliva  snagu da nastavim  putem svoje duše je :

“Kreativnost  je  dragocen kapital”.

Šta  će se još  razotkriti iz mene, jedva čekam da  vidim! 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *